O udruženju građana, odnosno nevladinim organizacijama (NVO)
Zakon o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH, broj 32/01); Zakon o izmjeni Zakona o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH“, broj 42/03, 63/08, 76/11, 94/16).
Autor: mr. iur. Adnan Osmanspahić
I Općenito
Ustav BiH izričito garantuje “…slobodu udruživanja sa drugima” (tačka I, stav 3. člana II Ustava BiH). Najvažniji pravni instrument koji garantuje slobodu udruživanja u BiH jeste čl. 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Evropska Konvencija), koja je integralni dio pravnog poretka BiH i prema izričitoj odredbi Ustava BiH (čl. II tačka 2. Ustava BiH) ima jaću pravnu snagu u odnosu na nekonzistentne domaće zakone. Evropska Konvencija se direktno primjenjuje u BiH i ne podliježe ratifikaciji. Neposrednu primjenu Evropske konvencije u BiH institucionalno obezbjeđuju Komisija za ljudska prava BiH i Ustavni sud BiH, koji djeluju na državnom nivou, a putem apelacione nadležnosti obezbjeđuju jedinstvenu primjenu zakona na čitavoj teritoriji BiH. Komisija za ljudska prava BiH djeluje preko Ombudsmena BiH i Doma za ljudska prava BiH koji je pravosudni organ i koji, zajedno sa Ustavnim sudom BiH, podržava sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu (strazburska praksa).
Nevladine organizacije (NVO) pripadaju sektoru civilnog društva, i imaju sljedeće karakteristike: da su nevladine, nestranačke i neprofitne. NVO su pravne osobe, rezidenti Bosne i Hercegovine, i/ili Federacije ili Republike Srpske (u zavisnosti gdje su registrovani). Svojstvo pravnog subjektiviteta stiču upisom u nadležni registar. Najrasprostranjeniji oblici NVO na području Bosne i Hercegovine (BIH) su udruženja i fondacije, te dobrotvorne/humanitarne organizacije i fondovi.
Udruženje se osniva zajedničkim sporazumom u kojem se skupina od tri ili više fizičkih, odnosno pravnih osoba, u svim kombinacijama, dobrovoljno udružuje radi ostvarivanja nekog zajedničkog ili javnog interesa, a pri tome nema namjeru sticati profit. Udruženje postaje pravnom osobom onda kada je registrovano onako kako je predviđeno zakonom po kojem je osnovano.
II Prava i obaveze
NVO ima sva prava i obaveze u skladu sa Zakonima koji se primjenjuju na teritoriji BiH i/ili FBiH ili RS-a. NVO može, između ostalog: koristiti svoj registrovani naziv u pravnom prometu, samostalno zapošljavati uposlenike, biti samostalna stranka pri zaključivanju ugovora, biti vlasnik imovine i nekretnina, obavljati aktivnosti na čitavoj teritoriji BiH, otvoriti bankovni račun, registrovati i zaštititi znak, i slično. Sve pravne osobe dužne su se pridržavati odredbi zakona relevantnih za njihovo poslovanje i aktivnosti. Sukladno tome, NVO ima obavezu da u svom poslovanju i pravnim odnosima primjenjuje važeće zakone na teritoriji BiH, odnosno teritoriji entiteta ili kantona, između ostalog iz sljedećih oblasti: računovodstva i finansijskog izvještavanja, poreza i doprinosa, radnih odnosa obligacionih odnosa, upravljanja, kancelarijskog poslovanja i slično.
III Ciljevi i aktivnosti
NVO samostalno utvrđuju svoje ciljeve i aktivnosti u skladu s Ustavom i zakonima. Program i djelovanje NVO-a ne mogu biti u suprotnosti sa ustavnim poretkom Bosne i Hercegovine, niti usmjereni ka njegovom nasilnom rušenju niti raspirivanju nacionalne, rasne, spolne i vjerske mržnje ili diskriminacije zabranjene zakonom. NVO definiše ciljeve u osnivačkom aktu i statutu. Aktivnosti koje NVO obavlja moraju biti usmjerene na ostvarivanje postavljenih ciljeva.
IV Načini finansiranja
Uobičajeni izvori finansiranja su: donacije i grantovi (gdje donatori mogu biti pravna i fizička lica iz javnog i privatnog sektora); sponzorstva; samofinansiranje kroz obavljanje privredne djelatnosti (prodaja roba ili usluga).
“NVO može obavljati aktivnosti prodaje proizvoda i pružanja usluga – privrednu djelatnost – ako je to određeno statutom kao način samofinansiranja. Privredne djelatnosti moraju biti srodne ciljevima utvrđenim statutom.”
V Obavljanje privrednih djelatnosti
Udruženje, odnosno fondacija može obavljati privredne djelatnosti samo ako je osnovna svrha takvih djelatnosti ostvarivanje ciljeva utvrđenih statutom. Udruženja ili fondacije mogu obavljati nesrodne privredne djelatnosti (privredne djelatnosti koje nisu neposredno povezane sa ostvarivanjem osnovnih statutarnih ciljeva udruženja i fondacija) samo preko posebno osnovane pravne osobe, odnosno privrednog društva. NVO može obavljati aktivnosti prodaje proizvoda i pružanja usluga – privrednu djelatnost – ako je to određeno statutom kao način samofinansiranja. Privredne djelatnosti moraju biti srodne ciljevima utvrđenim statutom. Za razliku od privrednih društava, osnivači i članovi NVO-a nemaju i status vlasnika. U tom smislu, višak prihoda nad rashodima, odnosno dobit, se ne može raspodijeliti (npr. osnivačima, članovima, donatorima, uposlenicima), nego se investira u osnovne statutarne aktivnosti. Kada se dobit investira u osnovne statutarne aktivnosti koje se obavljaju da bi se ostvarili ciljevi, tada nema implikacija u smislu poreza na dobit. NVO može uzimati komercijalne kredite, ali ih ne može davati osim ako za to nema posebno odobrenje od nadležne agencije za bankarstvo, čak i kada je to statutom određena aktivnost kojom se ostvaruju ciljevi. NVO može izdavati fakture, koje trebaju sadržavati sve propisane elemente.
VI Sistem internih kontrola i upravljanja
Statut je dokument koji definiše i uređuje način upravljanja udruženjem odnosno fondacijom, te definiše sistem internih kontrola. Interna kontrola se sastoji od svih zvaničnih politika i procedura, kako bi se osiguralo ekonomično, djelotvorno i efikasno ispunjavanje ciljeva NVOa; osigurao rad u skladu sa važećim zakonima, propisima i upravljačkim politikama; osigurala zaštita resursa od gubitka izazvanog rasipanjem, zloupotrebom, pogrešnim upravljanjem, greškama, prevarom i drugim nepravilnostima; i kako bi se osigurao razvitak i održavanje pouzdanih finansijskih i upravljačkih podataka. NVO ima skupštinu koju čine osnivači i članovi NVO-a, odnosno upravni odbor, a koji su organi upravljanja NVO-om.Upravljanje je također dio sistema internih kontrola. Skupština je nadležna za odlučivanje od strateškog značaja (kao što su pripajanje, razdvajanje, transformisanje, primanje i razrješenje novih članova, usvajanje finansijskih izvještaja itd.). Upravni odbor ili lice ovlašteno za zastupanje je izvršno tijelo koje provodi politiku i odluke donešene od strane skupštine, te sačinjava i podnosi izvještaje za Skupštinu.
VII Porezi
Porez na dohodak: NVO je obveznik obustavljanja poreza na dohodak i pripadajućih doprinosa na isplate fizičkim licima koje angažuje po osnovu ugovora o radu, ugovora o djelu i ostalih oblika angažmana.
Porez na dobit: NVO je obveznik poreza na dobit u slučaju da ostvaruje prihode na tržištu, a koji nisu u vezi sa njenim ciljevima. Prema stavu Federalnog ministarstva finansija (FMF), neprofitni subjekt u Federaciji BiH smatra se obveznikom poreza na dobit ako više od 50% svojih prihoda ostvaruje na tržištu (ipak, ovaj stav je izdat prije stupanja na snagu važećeg Zakona o porezu na dobit, pa preporučujemo da se, ukoliko vam je ova odredba relevantna u poslovanju, obratite FMF za aktuelnije tumačenje). Također, NVO je obveznik poreza na dobit za sredstva isplaćena iz viška prihoda nad rashodima (dobiti) trećim licima kao što su osnivači, članovi, donatori, uposlenici (isplate po osnovu plaća i naknada ne smatraju se isplatama iz dobiti).
Porez po odbitku: bez obzira na činjenicu da li je NVO obveznik poreza na dobit, dužan je obračunati i obustaviti porez po odbitku od 10% na bruto isplatu nerezidentima po osnovu različitih plaćanja kao što su plaćanja kamata, autorskih prava i različitih vrsta usluga pruženih na teritoriji BiH. Naime, porez po odbitku predstavlja oporezivanje nerezidentnog pravnog lica – obveznika poreza na dobit u njegovoj rezidentnoj zemlji, te ide na njegov teret.
Porez na promet nekretninama: NVO je obveznik poreza na promet nekretninama u slučaju da prometuje istima. Porez na promet nekretninama javlja se u FBiH, dok se u RS-u ne primjenjuje.
VIII Sprječavanje pranja novca
NVO je dužna izvršiti procjenu rizika, kojom će utvrditi stepen rizičnosti klijenta s kojim posluju, samog poslovnog odnosa, transakcije ili proizvoda, a sve u vezi s mogućnošću zloupotrebe u svrhe pranja novca ili finansiranja terorističkih aktivnosti.